„Zakonski rok za trajanje istrage je šest meseci, koliko može trajati pritvor u ovoj fazi krivičnog postupka“, naveli su u pisanom odgovoru na upit RSE u nadležnom tužilaštvu.

Istovremeno, ukrajinske vlasti terete Nauma za veleizdaju nakon što je napustio zemlju 23. februara, dan pre nego što je ruski predsednik Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu.

Nema odgovora na pitanja o zahtevu za izručenje

U Ambasadi Ukrajine u Beogradu navode da su ih državni organi Srbije obavestili o slučaju, ali da se Naumov od dana hapšenja nije obraćao ambasadi za pomoć.

Na pitanje RSE, Ambasada nije odgovorila na pitanje da li je Ukrajina tražila njegovo izručenje.

Ukrajina i Srbija potpisale su Sporazum o međunarodnoj saradnji u krivičnim stvarima, koji reguliše ovo pitanje.

Iz Ministarstva pravde, nadležnog za slučajeve ekstradicije, nije bilo odgovora.

U Ministarstvu spoljnih poslova Srbije takođe nisu odgovorili na pitanja RSE da li su nadležni ukrajinski organi kontaktirali ministarstvo povodom hapšenja Naumova.

Koja pitanja ostaju otvorena?

Ceo slučaj ima svoju obaveštajnu i bezbednosnu pozadinu, kaže u intervjuu za RSE Darko Obradović iz nevladinog Centra za strateške analize, mislilac iz Beograda koji se bavi naukom o bezbednosti i međunarodnim odnosima.

On objašnjava da je to zbog činjenice da je reč o visokorangiranoj ličnosti, ozbiljno optuženoj za delo veleizdaje „zbog činjenja dostupnih informacija ili drugih radnji koje bi olakšale rusku invaziju na Ukrajinu“.

„Ovaj slučaj je višeslojan, jer se postavlja pitanje ko sve ima interes za Naumova, da li je to zvanična Ukrajina, da li je u pitanju Rusija, da li je u pitanju neka druga strana država“, kaže Obradović i ukazuje da ima nekoliko pitanja u ovom slučaju a ne odgovore.

Nije Naumov pao sa Marsa u Srbiju, on je morao odnekud da stigne na našu teritoriju“, kaže Obradović.

On dodaje da su u bezbednosnom smislu bila važna i pitanja kuda je Naumov nameravao da ide, koliko je bio u Srbiji i koja mu je krajnja destinacija, „gde je hteo da traži takozvanu sigurnu kuću i zašto nije beži u Rusiju“.

To što zvanične institucije Srbije i Ukrajine ne daju mnogo informacija o slučaju, te da je javnost o njegovom hapšenju prvobitno saznala iz medija, kao i potvrda da je Naumov došao nedelju dana kasnije, nije ništa neobično kada su u pitanju slučajevi. sa elementima špijunaže, kaže Obradović.

„Sama činjenica da se ne obelodanjuje da je ukrajinski izdajnik uhapšen daje određenu prednost u nekoj međunarodnoj saradnji ili sa zvaničnom Ukrajinom“, dodaje on.

Ukoliko bi Ukrajina zatražila ekstradiciju, Obradović smatra da bi to bio „test za međunarodni ugled Srbije“ u svetlu aktuelne situacije i rata u Ukrajini.

Dijamanti i devize ‘kriminalnog porekla’

Naumov je 7. juna uhapšen zajedno sa nemačkim državljaninom Aleksandrom Akstom na graničnom prelazu između Srbije i Severne Makedonije.

Kako je policija saopštila 8. juna, pokušali su da preko granice prebace više od 600.000 evra i oko 125.000 dolara u gotovini, kao i drago kamenje čija je vrednost procenjena na oko 6.500 evra.

Policija je tada saopštila da je novac i dijamante pronašla prilikom pregleda automobila i da se „sumnja da potiču iz kriminalnih radnji”.

Da je reč o bivšem generalu Službe bezbednosti Ukrajine (SBU) javnost je saznala od predsednika Srbije Aleksandra Vučića 14. juna.

On je na konferenciji za novinare, odgovarajući na pitanja RSE, naveo da „ima informacije“ o uhapšenom Naumovu, ali nije otkrio više detalja.

Nakon hapšenja Naumova, njegov advokat Andrija Viktor Gostiljac rekao je za RSE da je njegov klijent policiji negirao krivicu.

Gostiljac je, međutim, za RSE 4. jula rekao da ne može da komentariše postupak protiv svog klijenta.

Optužen za veleizdaju u Ukrajini

Naumov je, prema informacijama ukrajinske službe RSE, napustio Ukrajinu nekoliko sati pre ruske invazije 24. februara i u svojoj zemlji je pod istragom zbog veleizdaje.

Ukrajinska policija je u drugoj polovini marta pretresla nekoliko lokacija zbog istrage pokrenute protiv Naumova po članu 111 Krivičnog zakonika („izdaja”).

Pretresi su vršeni na više adresa, uključujući i one koje se pominju u istrazi ukrajinske službe RSE o elitnim nekretninama tada visokog funkcionera Službe bezbednosti.

U aprilu 2022. godine, predsednik Ukrajine Vladimir Zelenski oduzeo je Naumovu čin brigadnog generala.

„Nemam vremena da se bavim svim izdajnicima. Ali postepeno će svi biti kažnjeni. Zato Andrij Olehovič Naumov, bivši načelnik Glavnog odeljenja unutrašnje bezbednosti Službe bezbednosti Ukrajine, više nije general. “, rekao je Zelenski u video obraćanju.

Kakva je procedura za eventualno izručenje?

Pravila o ekstradiciji sprovode se na osnovu domaćeg zakona, rekla je za RSE Katarina Golubović, predsednica nevladinog Komiteta pravnika za ljudska prava IUCOM.

Ova organizacija iz Beograda okuplja advokate koji se bave promovisanjem i zagovaranjem vladavine prava i zaštite ljudskih prava.

Posebna pravila, objašnjava Golubović, mogu postojati u slučajevima kada dve zemlje imaju sporazum koji reguliše to pitanje.

To je slučaj sa Srbijom i Ukrajinom.

„Naš zakon propisuje proceduru u kojoj se pojavljuje više organa, od Ministarstva spoljnih poslova, preko kojeg se odvija ’prepiska’, do Ministarstva pravde koje ima ključnu ulogu u donošenju konačnih odluka o ekstradiciji“, kaže Golubović.

On dodaje da zakon u Srbiji zahteva pisanu garanciju da se smrtna kazna neće primeniti na lice koje se izručuje, ako je to propisano, a ministar pravde ocenjuje da li je reč o slučajevima u kojima je izručenje zabranjeno, kao što je politički zločin, odnosno ako je lice krivično gonjeno na političkim osnovama.

Golubović ističe da ne postoji propisan rok u kome država traži izručenje u kom može da uputi zahtev za izručenje svog državljanina drugoj državi.

Postupak ekstradicije može trajati do godinu dana, a za to vreme se lice nalazi u ekstradicionom pritvoru.

Pravo je države koja goni svoje građane ili one koji su na svojoj teritoriji počinili teško krivično delo, u svakom slučaju to su krivična dela za koja se može izreći kazna od najmanje godinu dana zatvora“, kaže Golubović.

Dodaje, međutim, da „ako zemlje koje traže ekstradiciju propuste neke rokove, to može rezultirati ukidanjem ekstradicionog pritvora, što može dodatno omogućiti bekstvo i slično”.

Koji nemački državljanin je uhapšen sa Naumovim?

Aleksander (Aleksandar) Akst, koji je uhapšen 7. juna zajedno sa Naumovim, kao saučesnik, takođe je pod istragom Višeg javnog tužilaštva u Nišu i od hapšenja se nalazi u pritvoru.

Ambasada Nemačke u Beogradu potvrdila je RSE da je upoznata sa slučajem i da je u kontaktu sa Akstom.

„Upoznati smo sa slučajem, Ambasada pruža konzularnu pomoć pomenutom licu“, naveo je portparol Savezne kancelarije za spoljne poslove Nemačke u pisanoj izjavi na upit RSE.

Nisu bili u mogućnosti da daju više detalja o slučaju.

Akst se od jula prošle godine nalazi na listi švercera Saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu Ukrajine. Saopštavajući da je Akst dodat na spisak švercera, na konferenciji za novinare 30. jula, sekretar Saveta Aleksij Danilov nije izneo više detalja.

Prema ukrajinskim istražnim medijima, Akst je robu, među kojima je vredna elektronska oprema, brendirana odeća i drugo, prokrijumčario preko kompanije u čijem je vlasništvu bio i koja se bavila transportom paketa i pošiljaka.

Odnosi Srbije i Ukrajine

Srbija je jedina evropska država koja odbija da uvede sankcije Rusiji zbog njene invazije na Ukrajinu.

Ipak, zvanični Beograd poštuje teritorijalni integritet te zemlje i podržao je nekoliko rezolucija Ujedinjenih nacija i deklaracija Evropske unije (EU) kojima se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu.

Srbija, inače kandidat za članstvo u EU, prema zvaničnim izjavama, pod pritiskom je zapadnih zemalja da uvede sankcije Rusiji, a odluka da to još nije učinjena pravda se energetskom i podrškom zavisnosti od Rusije. računa na Kosovo.