Cookie Consent by Free Privacy Policy Generator website VOX populi: NA KRAJ SELA ČAĐAVA MEHANA - "kako je sistem uništen od budala" - | K-013 Portal

VOX populi: NA KRAJ SELA ČAĐAVA MEHANA - "kako je sistem uništen od budala"

vox populi, covid 19, zdravstveni sistem

Doba COVID 19, paradoks 21. veka. Vreme u kome druge bolesti i patnje koji zahtevaju medicinsku pomoć i intervenciju - ne postoje... i,ako postoje - jedva.

Znamo svi. Suočavamo se sa tim na dnevnom nivou i cvilimo u svojim ćoskovima, trpeći i noseći svoj krst pognute glave.

Rekli su "ne može",rekli su "ne pitaj"...!

Stoga,sedimo u čekaonicama milosti ili smrti, škrgućemo zubima (jedni na druge,uglavnom) i vec bolni, uplašeni, istrošeni, možda zagledani u izvesnu budućnost planirajući : "kako"?

Kako vratiti dostojanstvo života i smrti, onako kako Bog zapoveda?

O tome znamo sve.

Vakcina ili ne, maska ili ne, Vučicu biiiip !!! Zvoni nam kroz umove, živote, porodice, poslove, zabave...



Sve to znamo i već je zbunjujuće dosadno, i suštinski ne želim o tome. Želim se osvrnuti na širu, odnosno, celu sliku naše groteskne propasti, gde joj mesto nije.

Slavili smo lekare, ophrvane teškim izazovom nepoznate bolesti.

Tolerisali smo, pokorno građanski, sve trpnje dok su se reorganizovali oni i njihove institucije namenjene našem lečenju i brizi o našem zdravlju. Vreme... ono koje pokazuje nemilosrdne istine, prihvatali ih ili ne.

Sada isplivavaju ključevi svih zavrzlama, a žele nas ubediti da: " sve je uredu i sve je na nivou".

Pesnik bi rekao "smejem se a plakao bih".

Pitam se kako nas leče od strašne bolesti, a one naše stare i poznate ne mogu uglaviti u organizacioni sistem zdravstva???

Kada nam je potreban lekar, znači, onaj koji zna, koji je ispraksovan i školovan za to, onaj koji bi trebao biti cenjen i poštovan,u društvu, kao i sudija, policajac, advokat...Sistem se ruši, postaje slika monete za podkusurivanje na TV-u, kao zamrznuta slika lažne realnosti.

Mogu pričati o ovome kratko i jasno, ali namerno podižem ovog "drona naše svesti" malo višlje od dnevnih izveštaja i pokušavam zadržati pažnju.

Zašto? Jednostavno, jer želim da osvetlim, ne samo tekuću temu, već svukupno stanje svih nas i svih situacija u kojima smo u ovom vremenu bola. Tema je ista ako je u pitanju bilo koji segment naših života, a na temi zdravstva je idealno vidljivo.

Prolazimo kroz organizovani pakao, dezorganizovanog sistema, koji služi da nas sve sludi do poslednjih granica izdržljivosti, dostojanstva i uopšte prisustva u sopstvenim životima.

Naši životi postaju igračke na tepihu obesnog deteta.

Pošto smo uvideli, nakratko, stanje svih nas koje nam je dobro poznato, želim se upitati: "Šta rade i trpe naši lekari, iscrpljeni, poniženi intelektualci u vremenu gde su potrebni i kao struka i kao ljudi sa integritetom i moćnim glasom"?

Prvo, zakazujemo svoje vreme posete lekaru preko jednog centra-svi.

Drugo, iako smo to uredno i savesno uradili, provodimo još ko zna koliko, a ne malo, vremena čekajući da nas lekar primi. Strpljivi smo i poslušni, i dalje, mada se ćuškamo, šuškamo, gunđdamo,i nemoćni smo naspram onih bahatih koji upadaju preko reda.Ko zna kako i zašto.

Treće, stižemo u konačnom skoru,kod lekara koji ispred sebe ima kompjuter i tastaturu.

Stetoskop je tu negde,merač za pritisak i štapići za grlo. Sve izgleda kao da je pravo.

U ovom trenutku počinje drama.

Trka u vremenu sa preponama.

Lekar se pretvara u ćatu, službenika, sekretaricu. Nabada po tipkama i bulji u ekran. Mi sedimo na okrugloj stolici i razgledamo zidove ordinacije, primećujuci detalje: slike reklama za lekove, kalendar, mozda sat na zidu, ima tu i neka zdravstvena poruka o preventivi...Ko za šta smo sve naučili o medicini dok lekar,svojim kažiprstom, i dalje bocka. Uspevamo u toj kakafoniji naših misli i da se upitamo: "Zašto studenti medicine nemaju redovan kurs iz daktilografije ili bar upoznavanje tehnika o brzom kucanju i poznavanju tastature?"

Ju,ju,ju...sta sve stiže da mi se mota po glavi dok doktor čeka da mu softver profunkcioniše i onda opet taj poznati zvuk tipkanja.

Stigneš i da se preslišaš,koje ćeš mu režultate dati,koje ćes preglede tražiti,i da ne zaboraviš neki simptom zbog kog si i došao. Jer, kada prestane tipkanje, sledi direktan pogled,izbezumljenog,lekara u tebe:

"Zašto si došao"?

Naravno,veoma je ozbiljan i pribran. Poneki iza toga pokažu umor i razočarenje, poneki oguglalost i skoru nezainteresovanost jedva čekajuci da ispariš sa te,okrugle,stolice. Neki su predani i voljni da ti se posvete,i postane ti žao da budes detaljan, jer razmišljaš u glavi o bakici, ispred vrata koja ima više muke od tebe... I tako... Nekako te brzinski sasluša i pregleda. Nisi baš ni siguran da mu je fokus i um dovoljno odlepljen od one tastature, i da se može setiti svega što zna i treba u vezi sa tvojim simptomima i zdravstvenim potrebama. Iako, možda, nije tako imaš blagi osećaj da će samo uskočiti u kompjuter i nastaviti da bocka po tastaturi.

Onda ponovo, sto bi klinci rekli, blejiš po zidovima i prisećas se svega šta bi mogao da kažeš lekaru o svojim simptomima...jer...nekako nisi baš ubeđen da zna o čemu ti govoriš.

Ej! Medicina je to, oganizam je povezan tananim nitima koje ne poznaju svi, treba to dešifrovati za par minuta između jurcanja po tastaturi, i to jednim ili dva prsta!

Još, ako ti se ispostavi i ono "nema termina kod specijaliste" - puko si.

Obično u svemu tome shvataš da u smeni radi malo ili jedan lekar za celu ambulantu, pogotovo ako je ambulanta na kraj sela...

Npr. Vojlovica,odakle i šaljem ove utiske.

E tu sledi maraton.

Prosto se upitaš da li ti ima spasa iako si krenuo na vreme? Šta ako izađes iz ordinacije i "kvrcneš" da si trebao tražiti i uput za nešto što u tom trenutku nije akutno, ali ipak postoji u tvom životu i telu na nekom nivou da bi bilo dobro da prekontrolišeš, jer možda daje neki simptom povremeno, a moglo bi biti...? Aaaaaaaaaa !Ili sutra, ili za koji dan,ili nikad...jer ti je ... ufff... razumemo se.

I sve ovo začinjeno doktorovim urlikom,iza tvojih leđa: "********ić"!

Jer naravno,skupo je kod Kineza uzeti mali mikrofon, žičicu i mali zvučnik za iznad vrata.Jel? Da se doktor ne dernja ko pastir preko brda koji doziva ovce, nekom svojom anomatopejom.

Još jedan korak. Sestra za šalterom znalački udara pečate, naplaćuje obavezne participacije (šta god to bilo, uz zdravstveno redovno osiguranje), užurbano radi još gomilu nekih papirologija, dok telefon besumučno zvoni.

Možda baš ti zoveš?

Zašto zvoni ?

Zovu oni koji imaju permanentnu terapiju, pa sestra pravi spisak za doktora, koji će svojim kažiprstom tipkati nalog ili recept u tvoju E-knjižicu, ili da nešto pitaju, ili ne mogu da dobiju doktora na njegov mobilni...i jos ponešto.

Kada?

Paaaa, na pauzi, na kraju radnog vremena, sutra kad ti budeš sedeo u čekaonici i "mislio" da lekar sedi sam unutra i neće da te pusti ("jer te mrzi i lenština je") ili će ostaviti svoj čarobni kažiprst preko noći da sve to sam, već uigran obavi.

A,mobilni????

To je tek ekstaza.

Dobiješ,(nedajmiBože) Covid....ideeeemooooo !

Kako na testiranje? Covid pregled...bla,bla.

Pa ovako.

Dok doktor sve to radi regularno, imaš ga zvati da te pita o simptomima, upiše ti na E-knjižicu recept za antibiotik (na neviđeno), uput za Covid- ambulantu. Ako ti se javio na mobilni, nakon, ko zna koliko zvanja, malo ga čekaš ti, da radi onog mučenog tebe u ordinaciji, gde cuješ sve šta mu je i tipkanje po tastaturi, i da se tebi javi i tipka ti,dok ga onaj drugi ti, čeka u ordinaciji i čekaonici. I tako svaki dan.

Izlazeći iz ambulante, zahvalan ili besan, kiseonik ulazi u tvoja pluća i zaključujes, jedino moguće u tom trenutku: "JOŠ SAM ŽIV!"

Uglavnom zaboravljamo na lekara, koji ostaje u tom svom "zatvoru",sam međ mnogima, svaki dan svog mizernog života.

Pritisnut etikom svoje zakletve i pozivom koji voli i želi mu se posvetiti, bolesnim i uplašeno-nervoznim ljudima zbog kojih je tu, i konačno, sistemom, ministarstvom, direktorom-načelnikom,politikom, spletkama,ne-uslovima, i tastaturom koja ga od kažiprsta do suštine njegovog ljudskog bica...PROŽDIRE !

I ova priča nema kraj, pogotovo ne srećan kraj. Jer otvara novi krug u specijalističkim ambulantama, gde je stvar manje više ista, u bolnicama...

Želeli bi naši lekari da nas leče, ali im fale sekretarice, koje su im potrebnije nego foteljašima krkanima. Fale im kolege da nas malo rasporede, među sobom. Fali im malo dostojanstva, da ne bi lečili po Nemačkoj, Kanadama, Švajcarskama itd. Već da žive i rade ovde sa nama i za nas u svoj slavi i slavi svojih poziva. I ne pitajmo zašto su, i oni kao i mi, nervozni ljudi. Neki od njih kao i mi, misle pogrešno, da novac i korupcija menjaju i nadopunjuju ovaj sistem užasa. Neki se drže za, već, tanane niti svoje časti i uprkos svemu sagorevaju za lekarski poziv, pateći zajedno sa nama sa rečima nade i utehe.

Oni su takođe mi.

I ako sada hoćemo, možemo, ovu priču preneti na sve nase situacije. Od aktuelnog ekološkog problema, zakona i sistema radne politike, pravosuđa... organizacije cele države.

Kaže narod da " riba od glave smrdi". U našem slučaju, glavu nemamo. A, verujte, rešenja ima i lako je, i nije tako skupo, kao sistem koji nas nemilosrdno proždire, jer nema dušu i nije živ i postavljen je od nas svih.

Samo mi možemo promeniti sve.

Ubeđeni smo da ne možemo i po inerciji pristajemo da nas, okrutna hobotnica mašinerije lošeg sistema i dezorganizacija, proždire.

MATRIX

Pitam se gde su intelektualci, ucene glave? Oni koje smo školovali desetlećima da budu glava društvu?

Da promisle i urade ono što im je dužnost.

Gde su pastiri naši duhovni, da nas obrazuju i povedu u pravom smeru korišćenja ljudskog života?

Gde je naše znanje i saznanje čemu služi država ?

Ne mi njoj.

Jer ona se voli i neguje, kao otadžbina tek kada ispuni funkciju, da nas DRŽI NA OKUPU, zdrave, normalne, uljudne, organizovane i iznad svega svesne jedni- drugih.

Da ja sam ti, i ti si ja.

Kada sisem bude postavljen da SLUŽI i DRŽI, tada je temelj dobar i može se graditi. I to nema veze sa novcem. Novac je tek cigla u zidu, koja će sama doći na zdrav temelj.Pre cigli ima puno, zdravog, posla da se obavi na našem sveukupnom zdravlju.

Najbolji je lekar onaj koji nema pacijente. A naše su ordinacije i bolnice pune, a bolest je negde drugde.

Ne treba da se bunimo i protestvujemo, jer sistem je mrtva mašina. Pozovite majstora mehaničara da nas nauči, kako da je popravimo i stavimo u ispravnu funkciju.

U ovom slučaju, stavite dobrog školovanog i talentovanog menadžera da organizuje sistem zdravstvene zaštite,na svim nivoima. Nek nađe dobar tim i sve će se promeniti.

Pružite narodu zdravstvo i obrazovanje, celo društvo će cvetati.

JEDNOSTAVNO JE.
POVEZANI SMO I KADA TO NE VIDIMO.
SMRT KUCA NA VRATA SVAKI DAN.

Bićemo pitani šta smo ceo život radili u ćađavoj mehani na kraj sela... svako od nas po na osob.

NEMA NEVINIH.

B.K. G.J.

INFO: Rubrika "VOX populi" namenjena je svima koji žele da iskažu svoje mišljenje preko K-013 protala na bilo koju temu.  Ukoliko Vi želite da pošaljete tekst, to možete učiniti klikom na link https://k-013.com/posalji.html



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici ,Youtube nalogu i uključite se u našu Viber zajednicu.